Varaždin

Varaždin - povijest i kultura

Više od osam stoljeća Varaždin je središte društveno-političkog, privrednog, kulturno-prosvjetnog i zdravstveno-socijalnog razvoja Sjeverozapadne Hrvatske. Brojni njegovi građani su časno ponijeli njegovo ime diljem svijeta, djelujući na području znanosti, glazbe, književnosti, povijesti, medicine, ekonomije, športa i raznih drugih djelatnosti. Današnjim i budućim generacijama Varaždin je sačuvao neprocjenjivo spomeničko blago i povijesnu dokumentaciju o svojoj arhitekturi, razvoju privrede, njegovanju obrazovanja, kulture, umjetnosti i zdravstvene zaštite. Sačuvao je arhitekturu svoje izgradnje od najstarijih vremena i s pravom ga suvremenici nazivaju baroknim gradom. U njemu je već odavno organizirano školstvo, razvijen kulturni i umjetnički život. Ima bolnicu i druge oblike djelovanja u zdravstvenoj zaštiti, a ujedno je i kolijevka razvoja vatrogastva na širem području.

Varaždin je drevni grad koji se prvi put spominje 1181. godine u sudskoj presudi kojom hrvatsko-ugarski kralj Bela III vraća zagrebačkom Kaptolu posjed Varaždinskih Toplica. U tom se dokumentu, starom 830 godina, prvi put spominju Varaždin (Guarestin) i Varaždinci (Guaresdienses). Godine 1209. Andrija II Arpadović izdaje povelju kojom Varaždin dobiva pravo slobodnog kraljevskog grada. Godine 1406. kralj Žigmund potvrđuje ispravu kojom Varaždinci imaju pravo održavati godišnji sajam koji je trajao tjedan dana, a odvijao se sjeverno od Staroga grada, u samom predgrađu. U dokumentu iz 1464. godine Matija Korvin potvrđuje građanima Varaždina grb, naglasivši da je on već odavno u upotrebi. Za povijest Varaždina u srednjem vijeku važan je bio razvoj trgovine, a važna prometnica je bila rijeka Drava.

U toku minulih stoljeća Varaždin je često bio pozornica važnih političkih zbivanja. Sabori se održavaju u Gradskoj vijećnici, a od sredine stoljeća u palači Drašković. Tu stalno stoluje Nadaždi koji 1767. godine postaje i predsjednik Namjesničkog vijeća sa stalnim sjedištem u Varaždinu, kamo se preselio i banski stol. Tako je Varaždin praktički postao glavni grad Hrvatske. Bogati i raskošni život grada naglo se prekida velikim požarom 1776. godine, u kojem su izgorjele dvije trećine grada. To je predstavljao kraj političkog i upravnog razvoja grada kao banskog sjedišta.

Grad Varaždin okružen je i ispunjen zelenilom. Najveća i najljepša zelena površina u samom gradu je Varaždinsko groblje (po ljepoti odmah iza Schoenbruna u Beču). Spomenimo i park Vatroslava Jagića (neposredno pored Hrvatskog narodnog kazališta), mnogobrojne cvjetne aleje i viseće vrtove. U blizini samog središta grada je jedini specijalizirani Entomološki muzej u Hrvatskoj gdje se može razgledati bogati Svijet kukaca. Utemeljitelj tog odjela je Franjo pl. Košćec, a smješten je u Palaču Herczer, u sklopu Gradskog muzeja.

U gradu su mnogobrojne povijesne građevine. Najreprezentativnija je Stari grad, nekadašnja utvrda, koja 1925. godine prelazi u državno vlasništvo i u kojoj se mogu razgledati umjetničke zbirke Kulturnopovijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin. Okružen je obrambenim nasipima koji su idealno mjesto za ugodnu opuštajuću šetnju.

Brojne crkve zahtijevaju posebnu pažnju. Bivša isusovačka, a kasnije pavlinska crkva, je preuređena u katedralu Varaždinske biskupije. Od početka 18. stoljeća ovdje je kapucinska crkva, a u njezinoj blizini je crkva sv. Vida, koja je svojedobno bila jedina izvan zidina nekadašnjeg grada, kako bi bila što bliže javnom puku. Uršulinke dolaze 1703. i grade crkvu, samostan i školu. Tu su još barokna franjevačka crkva ili crkva sv. Ivana Krstitelja, sa starim poznatim orguljama i župna crkva sv. Nikole, a ima još i nekoliko manjih zavjetnih crkvica.

Posebno je ugodna šetnja starom jezgrom grada, starim ulicama i trgovima. Spomenimo samo neke od njih: Gundulićeva ili Dućanska ulica (nazvana po književniku Ivanu Gunduliću), Gajeva ulica (književnik Ljudevit Gaj), Kukuljevićeva ili Dravska ulica (političar, povjesničar i književnik Ivan Kukuljević), Bakačeva ulica (ban Bakač Erdödy), Draškovićeva ulica (grof Janko Drašković), Kranjčevićeva ulica (pjesnik Silvije Strahimir Kranjčević), Padovčeva ulica (varaždinski gitarist Ivan Padovec), Stančićev trg (slikar neponovljivih varaždinskih veduta Miljenko Stančić), Trg bana Josipa Jelačića, Franjevački trg (nazvan po katoličkom redu koji je utemeljio sv. Franjo Asiški u 12. stoljeću), Trg slobode (nekad Župni trg, nazvan po župi uz crkvu sv. Nikole), Trg kralja Tomislava (hrvatski kralj iz 10. stoljeća).

Prve se škole u Sjeverozapadnoj Hrvatskoj spominju već u 12. stoljeću. Jezgru gradskog stanovništva činili su obrtnici, činovnici i trgovci koji su, posve sigurno, morali vladati barem osnovama općeg obrazovanja. To je razlog zašto se u 15. stoljeću u Varaždinu osnivaju i svjetovne škole. Godine 1636. ovdje je osnovana Varaždinska gimnazija, a prvi nastavnik ove škole bio je znameniti kajkavski pisac Juraj Habdelić. Kasnije je isusovački red dobio jedno od najzapaženijih mjesta u obrazovanju, i bio je svestrano podržavan od varaždinskog plemstva. Danas u Varaždinu postoje dvije gimnazije, a prva od njih je nedavno prostorno znatno proširena i modernizirana tako da se nastava odvija u jednoj smjeni. Mnogi poznati i zaslužni Hrvati bili su polaznici varaždinske gimnazije.

Glazba je od davnine čvrsto utkana u život naroda koji tu obitava, još od 13. stoljeća. Od 1970. godine krajem rujna se održavaju Varaždinske barokne večeri, vrlo poznati festival barokne glazbe. Pored toga održavaju se povremeni međunarodni glazbeni festivali te glazbene smotre djece i mladih. U gradu djeluje vrsna glazbena škola u koju se slijevaju mladi talenti iz uže i šire varaždinske regije.

Do 18. stoljeća u Varaždinu je djelovalo isusovačko kazalište, a kasnije su dolazile njemačke putujuće družine. Godine 1873. otvorena je današnja zgrada Hrvatskog narodnog kazališta, čak 22 godine prije nego u Zagrebu, glavnom gradu Hrvatske!

Stari Varaždin ima i bogatu likovnu baštinu, brojna djela izrađena su i u samom Varaždinu ili njegovoj okolici. Likovni život tokom stoljeća i njegov tok krajem 19. stoljeća stvorio je uvjete za razvoj suvremene umjetnosti na području Varaždina. Sredinom trećeg desetljeća 20. stoljeća osnovan je Gradski muzej gdje su sakupljena i djela likovnih umjetnika.

Počevši s krajem mjeseca kolovoza, u trajanju od deset dana, već petnaestak godina uzastopce, na varaždinskim ulicama i trgovima događa se Špancirfest, svečanost koja se događa u hodu, šetnji, „špancirajući se“. Sretna kombinacija artističkih izričaja, hrvatskoga tradicijskog i suvremenog rukotvorstva te uživanja u gastronomskoj tradiciji, ali i grada kao jedinstvene pozornice, omogućila je produkciju festivalskoga događanja čiji se posjetitelji broje u stotinama tisuća.

Varaždin je okružen brojnim povijesno poznatim malim mjestima. Tu su Varaždinske Toplice koje su doživjele najveći procvat u rimsko doba od 1. do 4. stoljeća. Poznate su po termalnom lječilištu i rimskim iskopinama. Moderni hotel Minerva pruža velike mogućnosti za sport i rekreaciju. Trakošćan je biser Hrvatskog zagorja i jedan od najljepših dvoraca Hrvatske, smješten na visokom čunjastom brežuljku u pitomom kraju, okružen šumama, livadama i obroncima okolnih gora. Dvorac Maruševec ističe se svojom ljepotom i privlačnošću kao jedan od najljepših dragulja Hrvatskog Zagorja, uz bok dvoraca Trakošćan i Veliki Tabor. Arboretum Opeka, uz barokni dvorac i perivoj, po bogatstvu i značaju zauzima prvo mjesto među arboretumima u Hrvatskoj. Grad Lepoglava, smješten unutar slikovitog zagorskog pejzaža u dolini rijeke Bednje, kolijevka je znanosti, umjetnosti i kulture koju su stvarali pavlini u Hrvatskoj. Najvažnija ženska rukotvorina u Lepoglavi je čipka koja se ubraja među najljepše u Europi.